Od malena smo naučeni ovisiti o nekome. Kada smo mali zaista jesmo ovisni o majci ili odgajatelju/staratelju. Međutim ovdje se radi o fizičkoj ovisnosti zbog fizioloških potreba.

Svima nam se dešavaju nemile situacije, manjih ili većih razmjera. Nisam to htjela, ali to je ono što sam dobila. To je ono što mi je trebalo.

Vjera je najljepši dar, koji možemo osjetiti. Najteže je biti bez nje. No neke vjere zagovaraju da je smoizliječenje rezervirano jedino za Božje stvorenja, kojih nismo dostojni, mi, obični smrtnici. Nije li to jedna od najautodestruktivnijih misli?