Zašto tražimo potvrđivanje?

2017-10-10

Nekad se izgubimo, zaboravimo na ushit i pitamo se: "Čemu?" Zaboravimo da smo se to jutro sretni ustali iz kreveta, rekli svojim najdražima da ih volimo, kao što su i oni nama. Zašto? Jer za sve što radimo tražimo priznanje. Ali na krivom mjestu - od drugih ljudi.

Tako smo odgojeni - budi dobar. Ako budem dobar, voljet će me i prihvatiti. Uči - dobit ćeš dobre ocjene - priznanje za svoj trud. Prihvaćanje od profesora, pa od sustava, ideš dalje u dobru školu, pa na dobar fakultet.

Kad pogriješimo ili dobijemo lošu ocjenu, kude te, a uspjeh se podrazumijeva. Tad postajemo sve stroži i stroži prema sebi. Sve u želji za prihvaćanjem.

Što kada upadnemo u kolotečinu u kojoj nema sustava nagrađivanja? Nema pohvale za dobro obavljen posao, nema povišice za trud? Tada se osjećamo neprihvaćenima jer smo do sada za svaki trud bili nagrađeni. Postajemo zbunjeni i sve nesigurniji u sebe. Sve smo napravili kako se od nas tražilo, a priznanje je izostalo!

Zato što smo ga cijelo vrijeme tražili od drugih, umjesto od sebe. Sami sebe omalovažavamo, umjesto da uživamo u svakom malom uspjehu. Roditelji će nam odavati priznanja, dok ispunjavamo što oni smatraju da je najbolje za nas, jer ne znaju bolje, nisu krivi. Svi ostali su samo naš privid potvrđivanja. Sigurna sam da se svatko od nas jako dobro može sjetiti kad smo bili pohvaljeni od prijatelja/prijateljice/dečka/cure/supruga/supruge. Zato što samo onaj tko je prihvatio i hvali sebe može iskreno pohvaliti drugoga!

I kad pogriješimo, tražimo potvrdu od drugim da smo smjeli pogriješiti. Na kraju krajeva, najviše sami sebe kudimo, osuđujemo i sputavamo. Drugima ćemo prije oprostiti, nego sebi. Za druge ćemo imati više strpljenja i biti nježniji prema što smo prema sebi.

Prestanimo tražiti potvrđivanje od drugih, nego samo od sebe. I ne budimo tako strogi sami prema sebi.