Za svaku tabletu postoji bolest

2018-05-07

Ne zanima me alkalna prehrana, dramatičnog naziva Alkalizirajte se ili umrite. Jako poticajno! Jedino što ovaj naslov potiče je strah od bolesti = stres. Ne zanima me uljno-proteinska dijeta, ne zanima me za što su koštice kajsije dobre, ne zanima me. Više me ne zanima...

Živimo u vremenu obilježenom strahom od bolesti i smrti. Na televiziji su neizostavne reklame za tablete protiv bolova, debljine, za bolju erekciju, za bolju probavu, za bolji san, za bolje raspoloženje, za više energije, za bilo što.

U mojoj užoj obitelji se oduvijek vodilo računa o zdravoj prehrani. Češnjak je dobar protiv upala, ako te boli grlo grgljaj vodu s kurkumom, a tek magični napitak zvan Švedska grenčica. Ooooo, pa to rješava sve bolesti. Onda je na red došao đumbir, odjednom je bolji i od švedske grenčice.

Naravno, taj način razmišljanja je prenesen i na mene. Kada sam se odselila od roditelja dobila sam kandidu. Tvrdokorna infekcija, koje se nije baš lako riješiti, a ako se ne liječi može izazvati rak. Pokušala sam sve. Svako jutro sam ustajala ranije, kako bih stigla napraviti zdravi doručak - shake od voća i povrća. Odustala sam od unosa šećera. Nema pekarskih proizvoda, prženih jela i ono što mi je najteže palo - kave! Dopušten je unos male kave dnevno, bez mlijeka. Jer mliječni proizvodi potiču izlučivanje sluzi u organizmu, a i odrasli organizam ne može probaviti mliječne enzime. Konzumirala sam svako jutro žličicu sode bikarbone. Kad se sjetim svog zaprepaštenja shvativši da konzumiram sodu iz dućana, koja sadrži aluminij. Trebala sam konzumirati pročišćenu sodu bikarbonu, bez aluminija, iz apoteke.

Uz to što sam se pokušavala riješiti "bolesti" i bila pod stresom da mi ne bude još gore (rak!), dodatni stres mi je uzrokovala konstantna glad. Stres začuđenih pogleda na kavama, kad ne smijem popiti kavu, alkohol i cigarete da ne spominjemo.

Onda su me zadesile su me druge brige, zanemarila sam alkalnu prehranu, pročišćenu sodu bikarbonu, shake-ove i sve ostale preporuke. I kandida je nestala. Pustila sam da sve ide svojim tokom.

Moj otac je bio sportaš, nije pio, nije pušio, uvijek je konzumirao hranu, koja je zdrava "za nešto". Preventivno, prestrašen genetikom i strašnom bolešću, kojoj smo "genetski predisponirani". Više ne vjerujem u to.

Moj djed je doživio duboku starost, jeo je što god je htio, kad god je htio. Bio je bistrog uma i odmicao se stresu više od ikoga koga poznajem. Vodio je ispunjen i sretan život, nikada mu nije bilo dosadno niti se zamarao što drugi misle. Kad je doživio smrt jedinog djeteta, mog oca, razbolio se i preminuo u roku od mjesec dana. To se desilo zbog stresa, uzrokovanog gubitkom djeteta.

Ne tvrdim da zdrava hrana ne pomaže pri liječenju bolesti, ali više ne vjerujem u zdravu prehranu i siljenje ičega, uz neizostavni stres, koji osjećamo kad radimo protiv vlastitih želja. 

Kada preventivno konzumiram salatu o matovilca i češnjaka, jer je sezona gripe, ne uživam u tome, a uživala bih u masnom komadu mesa s komadom domaćeg kruha, zalivenim čašom vina. 

I zato ću pojesti ono što mi se jede, u trenu kad mi se jede, uživat ću u tome i slavit ću svaki zalogaj i gutljaj!