Više nismo skupa

2017-12-10

Ljubav je esencija našeg postojanja. To znaju mala djeca, dok su još neiskvarena vanjskim utjecajima i naši kućni ljubimci. Nedavno sam u jednoj knjizi pročitala da nikad nećemo biti sposobni osvijestiti pravu ljubav, vjerojatno je to istina jer je vrlo rijetki uspiju osjetiti prema sebi, a tek tada takvu ljubav mogu osjetiti prema drugima.

Što je s nama, običnim smrtnicama?

Kada najčešće osjećamo da smo uistinu voljeli?

Kada više nemamo priliku, kada izgubimo. Zaokupljeni smo vlastitom predodžbom kako bi se netko trebao prema nama ponašati i vlastitim očekivanjima, našom vizijom ljubavi. To je naša vizija, dakle, ne i tuđa i tako dolazi do sukoba jer svatko ima svoju viziju.

Zašto patimo?

Kada se prekidaju veze patimo. Svoj ego ćemo sami sebi upakirati u preveliku ljubav, koju još uvijek osjećamo prema osobi s kojom smo prekinuli.

 To nije ljubav, nego se naš ego pita:"Zašto on(a) ne želi MENE?!" 

Patimo zbog svog velikog ega, jer osjećamo da nismo bili dovoljno dobri, nismo zaslužili ljubav osobe s kojem smo sve dijelili, vrlo jednostavno. Da je odnos bio kvalitetan i da je bila ljubav, trajalo bi... 

Možda nije problem u nama, nego u drugoj osobi, koja nije mogla pružiti ljubav sebi, a kamoli nama. Nekada patimo jer tek tada uviđamo svoje greške i ljubav koju nismo pružili drugoj osobi. Ali nikada je nismo niti mogli pružiti toj osobi jer je nismo pružili sebi. Nismo voljeli sebe, nismo izgradili sebe, nismo njegovali svoje želje i potrebe, nego tuđe. 

Odnos u kojem osoba ne njeguje svoje potrebe (koje nisu na štetu drugoga) nego tuđe, ne može opstati. Ne postoji osoba koja nas može nadopuniti ili "učiniti čitavima", to možemo jedino sami. Kada sami rastemo, raste i ljubav koju možemo pružiti drugome, kada prestajemo biti ako strogi prema sebi, prestajemo i prema drugima. 

Nije lako, ali kada smo u miru sa svime što smo željeli reći i pokazati osobi, koja nas je napustila, opraštamo joj što nam ne može pružiti ljubav jer osvijestimo da osoba ne voli sebe.

Također ljubav nije isto što i zaljubljenost. Zaljubljenost je naša ideja o drugoj osobi, bez da ju vidimo onakvom kakva uistinu jest. Ljubav je povezanost koju možemo osjećati kada osobu zaista upoznamo, sa svim njenim vrlinama i manama. Kada ne osuđujemo, kada nekada ne razumijemo, ali prihvaćamo. Kada zajedno pokušavamo rasti u jednakim smjerovima.