Veseli kiborg

2017-09-16

Tog dana je moje srce puklo po pola, moj najbolji prijatelju. Borili smo se, nas dvoje i tvoj tata. Borili smo se do samog kraja. Bio si plemenita osoba, čija je prostodušnost dirnula čak i usputne ljude, poput prodavačica u dućanu i ljudi koje si sretao na poslovnim putovanjima. Neću nikad zaboraviti dan kad je tvoje beživotno tijelo ležalo na krevetu, ali ti si se i dalje borio. Poput nekakve scene iz znanstveno fantastičnog filma s robotskim tijelom i glavom čovjeka, jer to je jedino sto je još bilo na životu, nisi se ni tad predavao. Nisam poznavala nikoga tko je toliko obožavao život i imao takvu želju za životom. Među posljednjim stvarima, koje si mi rekao je bilo Život je čudo...i borba. Pri tom nisi mislio na borbu s vjtrenjačama i svim preprekama, nego borbu za ljepotu života, borbu za životom. Nažalost, ti si svoju izgubio... Zato ovu stranicu posvećujem tebi, kojeg sam voljela najviše!