Rasipnici i škrci

2017-10-22

Uredu je trošiti, uredu je držati do sebe i biti lijepo odjeven. Ali kada impulzivno trošimo ili imamo takve epizode, trebali bi se zapitati u čemu je problem, što nas muči, što pokušavamo nadoknaditi?

Pri tome ne mislim isključivo na trošenje novca na odjeću, nego na sve ostale stvari, koje, nam objektivno nisu potrebne. "Uljepšavanje" doma dodacima, kupovanje raznih gadgeta i svega ostaloga, čime zapravo natrpavamo prostor, umjesto da ga činimo prohodnim i prozračnim. Neprestano čašćenje društva, da ispadnemo "džek".

Primijetila sam isto tako da ljudi skloniji bespotrebnom trošenju novca, odnosno, razbacivanju novca ne znaju upravljati svojim emocijama, razbacuju se njima. Oni koji su pak škrti, škrti su i na emocijama.

Ne valja ni jedna ni druga krajnost. Ako se ulovimo u bilo kojem ponašanju, koje nam nije svojstveno, trebali bi se zapitati o čemu se radi?

Zašto u zadnje vrijeme imam potrebu trošiti novac na odjeću? Većinom se suzdržim, ali to nije rješenje jer poriv ostaje. Ostaje jer time pokušavam kanalizirati svoju tugu, ako se osjećam dobro u odjeći, osjećam se dobro sa sobom. Inače se osjećam dobro sa sobom u bilo čemu. Nadam se da će me oraspoložiti, i oraspoloži, ali istina je da sam u tim trenucima tužna i tražim instant rješenje kako bih si olakšala.

Zato ne treba biti zavidan ljudima za koje mislimo da imaju dovoljno novca kako bi si priuštili sve materijalno što požele. Oni nisu u miru sami sa sobom, što pokušavaju nadoknaditi materijalnim. Većina njih je svjesna svoje obijesti, koje proizlazi iz vlastitog nezadovoljstva, ali su pretašti, pretvrdoglavi ili previše preplašeni da bi to sami sebi priznali. Isto vrijedi i za škrce.

Zanimljivo da se ljudima koji "imaju sve" divimo, i mi želimo imati imaju sav novac koji imaju, dok škrce ne volimo.

Rasipnici nas časte, a škrci nam uskraćuju. Tako to vidimo. Kada smo u miru sami sa sobom, ne očekujem ništa ni od koga, jer nemamo potrebu tuđom pažnjom/stvarima nadoknaditi svoj nemir, a za dobiveno smo zahvalni.