Ovisnici...o drugima

2017-09-23


Neki ljudi su uistinu ovisni o priznanju, koje im daju drugi. U želji za priznanjem sišu sve pred sobom, traže od vas da vodite njihove bitke. Tad pristajete potvrđivati sve što se od vas traži jer idete linijom manjeg otpora. Ne želite proturječiti jer se tad i sami nalazite na nišanu, ne možete pobijediti. 

Od vas se traži potvrditi bilo što, da je jelo ukusno (koje uopće ne volite jesti), izbor investicije, reakcije, nekog postupka, bilo što. Na kraju se nađete potpuno emocionalno iscrpljeni, a sugovornik se osjeća dobro jer je pobijedio - dobio je potvrdu. Priznanje za svoju odluku.

 Kada se ta potreba za priznanjem pomiješa s ljutnjom prema nekoj osobi, tada se nađete u svađi te dvije osobe, ni krivi ni dužni proživljavate tuđe svađe.

Takve osobe ne mogu biti u miru sa sobom, ovisne su o drugima, koji će im davati na važnosti. Potrebne su im pohvale te su im je važnije od bilo kojeg drugog znaka pažnje. Nesigurni su, a žele biti vođe, uvijek biti prvi i najbolji. Paradoksalno, obično i postanu vođe jer im snagu za dalje daju komplimenti. Sve koje ne podliježu njihovom mišljenju, i od kojih ne dobivaju potvrde i komplimente, zgazit će, okarakterizirati zlima, a sebe prikazati žrtvom. Tužno je što oni uistinu misle da je tako. Četo su nemilosrdni kolege, ne opraštaju, ne zaboravljaju nešto što je povrijedilo njihov (pre)napuhani ego i stoga su osvetoljubivi.

Svoju ranjivost i nesigurnosti kompenziraju nabusitim gardom, a zapravo su potpuno ovisni o tuđem mišljenju. Zanimljivo...