Osmijeh otvara sva vrata

2017-12-05

Osmijeh otvara sva vrata. Kažu da se treba osmjehnuti drugima pa će i oni postati otvoreniji prema nama. Ali nikad nitko nije rekao da bi se trebali osmjehnuti sami sebi?

Što smo stariji često poučeni lošim iskustvima očekujemo najgore. Ali dovoljna je samo mala promjena, promjena u boji glasa ili nastupu da bi olakšali sebi i drugima. Zamislite da vam zazvoni telefon, ne znate tko je niti što hoće.

Zazvonio je telefon, zove kolega kojeg nisam upoznala niti znam kako izgleda, ali znam odakle zove i automatski pretpostavim da je arogantan, što mi već potvrđuje i njegov ton i način razgovora. Ljutito opsujem u bradu nakon sklopljene slušalice. Nije mi htio pomoći, a tražio me napraviti ono što ne znam. Zainatim se i nazovem ga nazat. Pomislim: "E pa ljenčino, pomoći ćeš mi kako se to radi. Znaš kako se radi, a nećeš mi pomoći jer si lijen."

Nazovem ga i dječje promrmljam:"Čuj, ja ovo prvi put radim i ne znam kako, možeš li mi pomoći?" Čovjek odgovara da ne zna kako se to radi, ali da sigurno piše u uputama (koje su poslane prije 4 godine). Na to se bez zadrške nasmijem, počnem šaliti i shvatim da je prava istina je da niti on ne zna kako izgledam niti s kim ima posla. Nije arogantan nego je poučen lošim iskustvima, kao i ja. Odabrao je u prvom telefonskom razgovoru biti ozbiljan, a ne neposredan, i on očekuje aroganciju, kao i ja.

Nakon što sam odlučila biti neposredna, i on je odlučio, ne samo da mi je pomogao, nego je zvao svog kolegu da zove mene. Po svakoj logici mi je trebao dati broj toga kolege da ga sama zovem jer meni treba pomoć.

Spustite zidove, promijenite ton razgovora, neće svaki put uspjeti, ali kad uspije, jako ćete se razveseliti i shvatiti da je jedina osoba kojoj ste se trebali osmjehnuti bili vi sami. :)