Obiteljski nasilnici

2017-11-02

Naslov članka "Tukao me čitav život", a ispod članka nekolicina komentara, koji kažu: "Zašto si to trpjela sve te godine?/Sama si kriva."

Da, istina je, za sve stvari, koje nam se dešavaju u životu, a na koje možemo utjecati smo sami krivi.

Zašto nije otišla ranije, iz vrlo jednostavnog razloga - iz straha. 

Strah je naša glavna i jedina kočnica, u svemu što odlučimo ne napraviti ili odgoditi. Sigurno je prvi put kada se desio neki psihički ili fizički oblik nasilja ustuknula od nevjerice što se dešava. On je rekao da neće više nikad, možda prvi put nije rekao da neće više nikad, ali kad je prvi put zaprijetila da će otići ili mu uskratila pažnju obećao je da neće više nikad. 

Ali rijetki su oni koji to naprave samo jednom i nikad više. Mnogo je opravdanja za strah u nama, ovdje, što će obitelj reći, kako ću se financijski snaći, što ću s djecom. Ili još gore, ostat ću bez djece. Ovakvi sociopati često majci žele napakostiti i bore se za dijete, samo njoj iz pakosti, ne iz ljubavi prema djetetu. Naravno, tu je i neizbježna misao da će se on promijeniti i shvatiti što ima - neće!

Oni sve svoje frustracije iskaljuju na drugome, ljubomorni su jer su sami skloni nevjeri, niskog su samopouzdanja pa im se nikad ne smije prigovoriti da su nešto krivo napravili. Isto tako, ženu odvajaju od njenih prijatelja i obitelji, u početku neprimjetno, dok u jednom trenutku sama ne shvati što ju je zadesilo. 

Žena (iako ima i obrnutih slučajeva) postaje toliko psihički nemoćna da joj se nakon nekog vremena ne da niti boriti za sebe, naprosto je lakše ostati jer to je jedino što poznaje. Bolje je i loš odnos, nego nikakav. Naravno, ženi je i sram prinati drugima što se dešava, a kad i prizna, često dobiva, njoj, pogrešnu reakciju. Reakcija promatrača je ispravna, naravno, ali je ženi u tom trenutku pogrešna i ona se i sama osjeća napadnutom jer se od nje očekuje da djeluje trenutačno, što vrlo često nije spremna.

Ali ako se ne možeš boriti za sebe, zapitaj se želiš li da ti dijete odrasta u takvom okruženju. Ako ga već imaš, teže je, ako nemaš - sreća za tebe, bježi dok možeš i nakon toga otvori šampanjac!

I to što se desilo nije tvoja sramota, nego njegova!