Ne napreduješ

2018-04-03

Blaaaaast from the past!

Uvijek u najnezgodnijem trenutku, uvijek u trenutku kada postoji još nekolicina briga, baš u tom trenutku. Svaki put. Zanimljivo. "Samo mi još to treba, pomislim."

Kad bolje razmislim, da, to je upravo ono što mi je trebalo. Jer u ovom trenutku imam brige i "brige", koje ću lakše riješiti kad stigne glasnik gorke prošlosti. Kada na vrata pokuca netko i nešto, što godinama nije riješeno, netko, tko sebe nije osvijestio godinama. Tko na određeni način traži da ju/ga se usmjeri, jer sam(a) ne može, koliko god pokušava. Jer je skoncentriran samo na sebe. Ne vidi da je i u svojoj prosvijetljenoj priči o (vlastitom) napretku, opet skoncentriran na sebe. Ne vidi da isprikom, koju mi upućuje, želi pričati o svom "napretku" i da isprika nije upućena zbog ispričavanja, odnosno, napretka - nema.

Ali za mene napretka -ima! Jer ostajem indiferentna, jer nisam ljuta, jer mi je svejedno, jer mogu vidjeti tu osobu, malu i tužnu. Jer mi pomaže vidjeti da i ostale "brige", koje trenutno imam mogu sagledati na isti način. Jer u tom trenutku shvaćam da jesam napredovala.