Moram

2018-04-01

Moram imati dobre ocjene, kako bih upisala dobru srednju školu, a nakon toga i dobar fakultet, koji će mi omogućiti "dobar" posao. Ova vrsta moranja je nešto što je vlastiti izbor, bez obzira na roditeljsko ustrajanje, ili uvriježeno mišljenje da su za to zaslužni. Naravno, ugledali smo se u njihov primjer, a oni su nas poticali. Ali da sami nismo tako odabrali, ne bi nas na to mogli natjerati.

Ovo moranje, koliko god mukotrpno i puno odricanja, nam donosi i puno zadovoljstva, podiže nam samopouzdanje jer smo ostvarili svoj cilj. Trudili smo se s ciljem.

Međutim, što je s ostalim moranjima ?

S, moram oprati suđe (što će suprug reći?), moram nazvati tetu (iako je bezobrazna), moram čestitati Uskrs susjedu (iako nisam sigurna slavi li ga), moram prevesti članak (za to mi plaćaju, iako me jako umara), moram biti podrška prijateljici (iako ovaj put zaista ne želim jer je podrška potrebna meni), moram ostati smiren (muškarci ne smiju pokazati suze) ?

Nažalost, tek kada ostanemo narušenog zdravlja, osvijestimo da ništa od toga nismo morali. Problem je u tome što nas se uči da moramo, jer "tako stvari funkcioniraju".

Kako li je divna lakoća vlastitog udaha, nakon otpuštanja misli da nešto moram!

Jer ne moram. Ne moram čak niti ozdraviti. I eto, u trenutku, kada sam pomislila da ne moram čak niti ozdraviti, počela sam ozdravljivati. A razboljela sam se jer sam previše morala.

Moram = stres = bolest