Moj problem nije problem

2017-09-17

Neki dan slušam po 55. put od drage prijateljice o njenim ljubavnim jadima. Ali to nisu jadi, prestali su biti jadi prije dvije godine, kada je prekinula s njim.

Ali ona to i dalje ne želi vidjeti, iako razumije.

Spirala misli i pitanja, kojima muči sama sebe. Zašto? Gdje sam pogriješila? Koji je moj falš? Zašto me neće?

Zašto razbijamo glave tim pitanjima? Zbog svog ega! Ne radi se o tome zašto nisi s nekim, nego zašto ON ne želi TEBE!

Kad je dosta? Kad podvući crtu? Kad prestati razbijati glavu time zašto te netko ne želi, ne vidi, ne poštuje?

Nije bitno kad, bitno je samo to učiniti. Nitko to neće i ne može napraviti umjesto nas. To ćemo napraviti kad dotaknemo dno ili nađemo drugi fokus.

Nekad nismo svjesni da nas i prijateljski odnosi isrcpljuju jednako kao i ljubavni i ni ovdje ne znamo podvući crtu. Kako nekome reći da iznova ponavlja isto? Opet, i mi to radimo nekome drugome.

U trenu kad podvučemo crtu, nakon početnog lošeg osjećaja i grižnje savjesti, počnemo se osjećati bolji. Napredovali smo, napravili nešto za sebe! Napokon, prestajemo i mi kukati. Bojimo se nekome reći da nas iscrpljuje, da ponavlja isto, ali ne poduzima ništa da si pomogne. Bojimo se reakcije te osobe, njene ljutnje i osude. Možda ne bi trebali ništa reći, ipak je toj osobi potrebna "pomoć", i tako u nedogled. Ali, kakav je to odnos ako ne možemo biti iskreni? Zar je moguće da će se netko na nas naljutiti ako mu kažemo da mu ne možemo pomoći, ako si sam(a) ne želi pomoći? To je i naše pravo, da se obranimo od tuđih problema. Tuđih.

Ako je osoba dovoljno obzirna prema SEBI, to će biti najbolja stvar, koju za nju možemo napraviti i trgnut će se. A ako ne, ljutnja je neće proći, naći će nekoga drugog za kukanje, ali barem smo se riješili stresa koji nam ona prouzrokuje, zauzeli smo se za sebe. Na kraju krajeva, riješili smo se neiskrenog prijatelja. Jer iskreni prijatelj je sretan kad smo mi sretni!

Zašto volimo slušati tuđe probleme? (Na ovo će većina reći da to nije istina, ne volimo, nego nam ih drugi nameću. ) Zato što tad nismo skoncentrirani na vlastite probleme, koje nismo u stanju riješiti sami sa sobom. Lakše je reći:"Joj, jadan, vidi ga/što mu se dešava." U tom trenu, nesvjesno sebi dajemo prednost, jer nama je ipak bolje nego toj osobi. Koje god probleme imamo, problemi te osobe su veći od naših. Mi smo bolji, ne trebamo niti rješavati vlastite probleme. Pa naš problem uopće nije tako značajan, problem je onaj kojeg ima dotična osoba, pih! I tako se vrtimo u krug. Zanimljivo je isto i da ćemo drugoj osobi zamjeriti upravo ono što sami radimo... (A mislimo da je to samo nešto što nikad ne bi napravili.)