Moderno robovlasništvo

2018-05-03

Čekam početi.

Nešto što me ne veseli, što mi se ne da, što nije za mene, što je beskorisno i potpuno nepotrebno, nametnuto od neznalica. Najradije bih išetala iz ureda.

Kome se ovakve situacije nisu desile?

Moderno robovlasništvo. Ljudi čekaju odlazak u mirovinu, da bi napokon imali vremena za sebe, da se napokon odmore "od života", na kraju se nađu potpuno izgubljeni jer se nisu imali vremena čitavog radnog vijeka posvetiti sebi, i sada su zaboravili što ih veseli. Ili rade do svoje 105. godine, glumeći Broja Jedan, jer inače ne bi imali od čega živjeti. U kalendarskoj godini se orijentiramo prema ljetu, jer je tada godišnji, da napokon "dođemo k sebi". Nakon toga padamo u depresije jer se vraćamo sumornoj svakodnevici. Fantastično.

Ne daj Bože da je u pitanju i kredit (za stan), pa zapravo radimo za stan, koji nije naš dok zadnja rata kredita nije otplaćena banci i drži nas u šaci tih 20-30 godina. 

I, svejedno, pristajemo na sve ovo. Pitam se zašto? Radimo da bi živjeli, a živimo kao da smo već pokojni.