Ljutnja i opraštanje

2017-12-03

Osjećamo se povrijeđenima kada osjetimo verbalni napad na sebe, razložan ili bezrazložan. Kada je s razlogom, iako će naš ego patiti, prije ćemo se odljutiti nego kad je bezrazložan. Možda ćemo u tom trenutku odreagirati, možda nećemo. U oba slučaja ćemo se osjećati loše, ako ne odreagiramo, nastavit ćemo se svađati s dotičnom osobom u svojim mislima, razmišljajući zašto je to napravila?

Dakle, zašto je to napravila?

Zato što je u tom trenutku bula sebična, mislila je na sebe, i taj val ljutnje je ispustila na nas, jer zna da može, da ćemo joj oprostiti. Istina je da je ljutnja zapravo uzrokovana nečim sasvim drugim ili ponašanjem neke druge osobe, a našim. Dakle, nije problem u nama. Tad bi zbog sebe trebali shvatiti da osoba u tom trenu nije znala drugačije odreagirati pa ćemo joj i prije oprostiti.

Postoje jako uvredljivi ljudi, koji ne toleriraju tuđe neprihvatljivo ponašanje. Oni rijetko opraštaju. Ako oproste, ne zaboravljaju. Jako su strogi i niskog samopouzdanja pa im teško padaju tuđe uvrede. Isti ti najčešće najviše nehotice vrijeđaju druge svojim reakcijama i riječima.

Nitko nije savršen, pa bi se mogli i zapitati koliko puta smo i sami prema nekome neopravdano bili bezobrazni i usmjerili svoju ljutnju, koja je bila uzrokovana nečim ili nekim sasvim drugim...


Ljutnja nikome ne pomaže, dapače. Zadržavajući je u sebi i koncentrirajući se na ljutnju, koju osjećamo prema nekome, samo sebi štetimo. Osoba, koja nas je povrijedila je "pobijedila" ! Zarobila nas ljutnjom koju osjećamo prema nemilim riječima, da nismo niti svjesni koliko postajemo puni gorčine, nespremni primjećivati sve lijepe stvari, kojima smo okruženi..