Emocionalna (ne)ovisnost

2019-02-21

Od malena smo naučeni ovisiti o nekome. Kada smo mali zaista jesmo ovisni o majci ili odgajatelju/staratelju. Međutim ovdje se radi o fizičkoj ovisnosti zbog fizioloških potreba.

Nažalost, emocionalna ovisnost nastavlja se kroz čitav život, kada sami možemo zadovoljiti vlastite fiziološke potrebe. 

Uz to, vrlo često se naglašava kako nije uredu biti sam i žali se osobe koje nisu u ljubavnoj vezi s nekim. Stigmatizira osobe, koje mnogo vremena provode same sa sobom, u "svom svijetu", etiketirajući ih se čudacima.

Koliko puta smo i sami za nekoga rekli:"Bolje da bude sam(a), nije za vezu.", pri tom možda nesvjesno činjenicu bivanja samog sa sobom poistovjećujući s nekom sebičnom osobom.

Međutim, sebičnost je jedno, a bivanje samog sa sobom nešto sasvim drugo. Osoba, koja može biti sama sa sobom ne može biti sebičan partner jer ima dovoljno ljubavi prema sebi, a time i dovoljno ljubavi za drugoga.

Mnogi ljudi ne mogu biti sami, skaču iz veze u vezu, iz prijateljstva u prijateljstvo, odnosa u odnos.

Najteže je naučiti biti sam sa sobom, slušati i čuti sebe 24 sata dnevno. 

Ali nagrada emocionalne neovisnosti o nekome drugome je oslobađajući osjećaj.

Nestaje naša patnja i žalost u trenucima kada nismo s tom osobom ili kad ostanemo bez nje, oplemenjuje vrijeme kada smo sami sa sobom u veličanstveno osluškivanje vlastite duše. Nitko nas ne može "nadopuniti" i "učiniti boljim osobama", može nam pomoći na tom putu, ali zasluga je isključivo naša.