Dramatične priče

2018-05-22

Ne, ne želim slušati dramatične priče, ne želim slušati o tuđoj bolesti, ne želim slušati o ljudima sa skrivenim namjerama jer ima toliko lijepih stvari, o kojima mogu od nekoga slušati.

Ne zanima me tvoja nervozna kolegica, ne zanima me što ti je možda nešto, ali na kraju ti nije ništa. I ne, to me ne čini nezrelom, upravo suprotno! Svjesna sam da ovakve teme nemaju nikakav pozitivan utjecaj na mene. Bolesnom ne mogu pomoći, tvoja kolegica će i dalje biti živčana, kao što i ja postajem slušajući. Nemaš ništa zanimljivo za reći. Nemaš ništa čemu me možeš podučiti. Kad ti počnem pričati o pozitivnim stvarima, kažeš da sam nezrela, misliš da ne razumijem i nisam svjesna stvari.

Jako sam svjesna, ali ti nisi, prekoračuješ moje granice strpljenja, crpiš mi energiju, ne veselim se našem druženju. Umjesto mene odlučuješ što bih, a što ne bih trebala znati. Svaki put pregrizem jezik da ti ne bih rekla:"Problem je u tebi."

Služim ti kao jastuk za ublažavanje udaraca, koje ne znaš primiti. Zanimljivo, govoriš meni da sam ja ta, koja ih ne zna primiti. Ne želim slušati "zamisli što se moglo dogoditi", nakon što je sve gotovo. Moglo se dogoditi. Ali NIJE.

Neka, ako treba, glumit ću "redikula" u tvojim očima, samo da mi ne pričaš "stvari koje ne razumijem" i ne povlačiš sa sobom prema dnu.   

Gledam na sat, brojim minute. izmišljam izgovore samo da pobjegnem od tebe. Glava mi se pretvara u parni kotao pred eksplozijom. Bježim od tebe. 

Jer zrak koji udišem, udišem radije nego tvoje riječi.