Antiljubav:Ljubav = 5:2 i traćenje vremena

2019-01-21

Koji je najbolji dan u tjednu? Petak.

Zašto? Jer slijedi vikend. Ona dva dana ljepote. Točnije, dan i pol, jer u nedjelju iza 12 počinje podsjetnik - na ponedjeljak.

Koji je najgori dan u tjednu? Ponedjeljak.

Zašto? Početak radnog tjedna.

I tako odbrojavamo svaki dan radnog tjedna, čekajući vikend.

I tako odbrojavamo mjesece, čekajući onaj ljetni godišnji.

I tako odbrojavamo dane do Nove godine.

I tako prođe još jedna godina, ista kao i prethodna, a sljedeća će biti identična.

Stop!

Ali što radimo? Jedva čekamo da prođe vrijeme, NAŠE vrijeme. Svaki put kada pomislimo kako jedva čekamo da završi radni tjedan, kako bi došao vikend, kao da jedva čekamo umrijeti. Jer jedva čekamo da "prođe današnji dan". Jedva čekamo da prođe 5 dana u tjednu. Odbacujući tih 5 dana u tjednu, odbacujemo svoje vrijeme, svoj život i sebe.

Ne želim tako živjeti. Što god mi netko govorio, što god sam naučena misliti, kako god sam naučena ponašati se. To nije ljubav prema sebi. To je odbacivanje sebe. 

"Moram se žrtvovati za..."

"Moram zaraditi za..."

"Moram otplatiti..."

Ne moram. Rađamo se goli, s dahom i nadom. S tim jedino i odlazimo. 

Ono između je život, u kojem želim osjećati radost, ushit, inspiraciju i nadu. 

Ne želim tratiti svoje vrijeme i (ili) jedva čekati da ono prođe. Želim se osjećati ushit u svom vremenu, u svim svojim sekundama, umjesto jedva čekati da neke od njih prođu.  

Zar jedva čekam da ja prođem? Apsolutno ne!